Talijanske kolege javljaju da je Martin Baturina na korak od Coma. Spekuliraju da je Como podigao ponudu sa 17 na 18 milijuna eura plus bonus od sedam milijuna eura, od čega je pet milijuna realno i lakše ostvarivo. Neke informacije s Maksimira govore da će taj transfer naposljetku ipak biti nešto manji, s realnim bonusima nekih 21-22 milijuna eura.
Tri vijesti o kojima se priča
Danima se pisalo da je Dinamov predsjednik Uprave Zvonimir Boban podigao letvicu na 30 milijuna eura, od čega bi 22-23 bila fiksna isplata, a ostatak u bonusima. Međutim, jedno su licitacije i želje, a drugo realnost. Prodavač uvijek želi dobiti što više, a kupac želi proći jeftinije i obično se nađu negdje na pola puta. Kako god, očito je da Baturina želi napraviti iskorak i da je odlučio napustiti Maksimir. Prilično je izvjesno da nema ništa protiv prelaska u Como, štoviše, čini se da baš to žarko želi, i stoga je logično zaključiti da nema vidljivih prepreka za taj transfer.
Baturina prelazi u Como
Naravno, dok se dogovor između svih strana ne zaključi i dok ne padne potpis, ništa nije sto posto sigurno, tako je to u nogometu, no sve govori da su pregovori u završnoj fazi i da Baturina broji zadnje dane u Maksimiru. Usporedno se punim tempom nastavlja temeljito čišćenje Dinamove svlačionice. Pao je dogovor i o sporazumnom raskidu ugovora s Brunom Petkovićem i Markom Pjacom. Dinamo tu ništa neće zaraditi, ali će puno uštedjeti. Radi se o najbolje plaćenim igračima Dinama. Transfermarkt procjenjuje da će Petković u smjeru Istanbula, navodno je Bešiktaš zainteresiran za njegove usluge, to ćemo tek vidjeti, a za Pjacu još nema naznaka gdje će nastaviti karijeru.
Iz Dinama su već otišli Petar Sučić, Sadegh Moharrami, Bartol Franjić, Marko Rog, Leon Belcar i Stefan Ristovski. Upravo je stigla vijest da je Maxime Bernauer prodan Saint-Étienneu. Treba vidjeti što će biti s Arijanom Ademijem i još nekim igračima, ali već se sada može zaključiti kako je na djelu gotovo neviđeno provjetravanje Dinamove svlačionice.
Čini se da će najveći problem biti kako se riješiti inozemaca koji su stigli u Dinamo u posljednjih godinu-dvije. Pitanje je postoje li klubovi koji ih žele na bilo koji način. Njihove plaće su takve da je jasno kako će se teško pronaći klubovi koji će ih preuzeti pod istim uvjetima. Bobanov posjet Rijeci može se tumačiti i u kontekstu moguće razmjene igrača. Moguće je da su otvoreni razgovori u tom smjeru. Uglavnom, Dinamova svlačionica nakrcana je skupo plaćenim, bolje rečeno, preplaćenim igračima koje nitko ili malo tko želi besplatno, a kamoli da ponudi za njih nekakvu odštetu. Dinamo bi bio sretan da ih može nekome utrapiti bez ikakve odštete.
Milijuni su bačeni u bunar
No takvi će se teško naći. I taj podatak govori kako se radilo na kadrovskom planu u posljednjih godinu-dvije i koliko je loših poteza povučeno, da ne spominjemo priču o trenerima i otpremninama. Sve bi se to opravdalo da je osvojen naslov prvaka, no nije, pa je prljavo rublje izašlo na vidjelo. Ispalo je da su veliki novci bačeni u bunar i da je napravljena golema šteta koju sada treba sanirati. Boban već odrađuje jako težak posao, a tek ga čeka prava muka. Treba se na najbezbolniji način riješiti nepotrebne i skupo plaćene radne snage, a paralelno mora raditi na dovođenju pojačanja koja treba dobro platiti, i to u uvjetima kada se proračun mora bitno smanjiti. Rješavanje kadrovske križaljke i lov na rezultate u takvim okolnostima izrazito je zahtjevan posao s potpuno neizvjesnim ishodom.
Kako će to sve skupa završiti, samo nebo zna, ali netko se morao latiti tog posla. Kad je već takva situacija, dojam je da je teško pronaći adekvatniju osobu za taj posao od Bobana. To je sreća u nesreći Dinamove recentne kadrovske priče. Paralelno se mora raditi na stvaranju gotovo posve nove momčadi i igre. I to s novim trenerom. Tek ćemo vidjeti kako će se u Maksimiru snaći Mario Kovačević, ali prilično je jasno da neće imati puno vremena i odveć razumijevanja navijača te cjelokupne sportske javnosti. Jasno je da će i Bobanu i Kovačeviću trebati vremena da sve poslože, no isto tako je jasno da je na "planetu Dinamo" i oko njega strpljenje oduvijek najveći luksuz. To će si jako teško priuštiti.
Boban je ušao u veliki rizik, ali bez rizika nema uspjeha
Povijest nam govori, pa i nedavna, pitajte Velimira Zajeca, da se klatno navijačke podrške brzo okrene ako rezultati ne budu na razini očekivanja. To je rizik koji su obojica preuzeli i sigurno su svjesni te činjenice. Ali revolucije su uvijek rizične i bez rizika se ne može ništa kvalitetno napraviti, dubinski promijeniti. Ne samo da je to što Boban radi pravi put već je i jedini. Jer Dinamo s dosadašnjom politikom bezumnih plaća, loših kupovina i sportskih odluka, ukratko rasipništva, ne bi stigao daleko. To je put u provaliju. Koliko god da zarađuješ, još je bitnije koliko i kako trošiš. Ako tupiš cijelu godinu o uštedama, a na kraju ispadne nikada veći proračun, to je spin koji će svi provaliti.
Kako su se i na koji način sklapali ugovori, dijelile plaće i općenito trošio novac zadnjih godina, i pod starom i pod novom vlašću, tko je iza toga stajao te tko je sve tu izvlačio korist i na koji način, možemo samo pretpostavljati, ali očito je da tako više ne ide i neće ići. Iako je jasno da oni koji su u toj priči izvlačili najveću korist čekaju na krivini Bobana i čelnike Dinama koji su mu dali podršku te da već grakću i sikću, a zacijelo će rikati ako momčadi krene loše na početku nove sezone, Boban trenutačno ima široku javnu podršku i to treba iskoristiti na najbolji mogući način.
Prepametan je i preiskusan da ne bi znao da mora ići do kraja jer ako ostavi samo mali dojam neodlučnosti, ohrabrit će koristoljubivu oporbu i bit će pokopan u djeliću sekunde. Boban zacijelo jako dobro zna da mora ostati čvrst i ustrajan. Uvijek je imao svoje principe, kojih se čvrsto držao, pa mu se može vjerovati da će i na novom poslu biti tako. Ako treba, poginut će na svoj način, bez trulih kompromisa i savijanja kralježnice. Takav dojam je uvijek ostavljao, takav dojam i sada ostavlja. No čekaju ga mnoge prepreke i zamke.
Jedini ispravan put (za one koji doista vole Dinamo)
U Dinamo je došla nova vlast, zapuhali su neki novi vjetrovi, napravljeno je dosta toga dobrog, no to ne znači da neki nisu došli s figom u džepu, ponajviše privučeni mirisom novca. Stvari se još slažu, ispituju i uređuju. Treba tu još podosta provjetravanja, na putu potpune demokratizacije bit će još podosta otpadanja. Ne možete unaprijed točno znati tko je kakav i koji su mu motivi. Morate ga vidjeti na djelu. Da se ne lažemo, to vrijedi i za Bobana, kojem je ovo prvi veliki posao u hrvatskom nogometu. Posljednjih godinu dana jasno je bilo vidljivo da nova vlast nije koherentna i pretjerano složna, da postoje parcijalni interesi, pa i to da su se neki poželjeli omrsiti. Ne treba biti naivan, borbe oko blagajne nisu posve iščezle. Glasine oko postotaka i famoznog "curika" još su žive. Poznata je stvar da je interes jedina vječna kategorija, pa to ne treba čuditi.
Možemo spekulirati zbog čega je Boban došao baš sada, je li doveden u strahu od navijačkog bijesa, je li čelnicima Dinama poslužio kao svojevrsni amortizer, gromobran ili paravan za promašenu sezonu, no smjer kojim je pošao čini se potpuno ispravnim. Bobanu će u Dinamu biti op ili trop. Na kocku stavlja stečeni autoritet i ugled. U slučaju uspjeha mit o sebi odvest će u vječnu legendu, bit će opjevan poput narodnog heroja, a u slučaju neuspjeha njegova figura će se u očima hrvatskog puka zatamnjeti ili barem zamagliti. Put kojim je pošao vrlo je trnovit, ali zapravo je jedini moguć, barem za one koji Dinamu doista žele dobro i koji u njemu ne vide bankomat za privatne potrebe.
